Lingvističke varijacije u latinoameričkom španskom

Autor: Laura Mejia

Ako ste ikada putovali po Latinskoj Americi, verovatno ste primetili ne samo raznolikost u prirodi već i kulturnu i jezičku raznolikost. Ovaj region je pun bogatih kultura koje dele zajednički koren, ali su se razvijale na svoj način. Jezici se prirodno razvijaju tokom vremena, a španski nije izuzetak. Kao zvanični jezik 21 zemlje i jezik kojim govori preko 550 miliona ljudi, španski je drugi najrasprostranjeniji jezik na svetu. Većina govornika španskog jezika živi u Latinskoj Americi, što ga čini jezičkom silom i jednim od najraznovrsnijih jezika u smislu regionalne varijacije. Iako španske varijacije dele zajednički koren, latinoamerički španski karakteriše leksička, gramatička, fonetska i pragmatična raznolikost, što ga čini velikim jezičkim mozaikom.

Leksičke varijacije

Ako ste putovali kroz Latinsku Ameriku, verovatno ste primetili kako isti predmet može imati različita imena u zavisnosti od zemlje. Na primer, u Meksiku ljudi nazivaju autobus camión, u Argentini colectivo, a u Kolumbiji buseta. Reč za kokice takođe varira; u Meksiku se zovu palomitas de maíz, dok ih u Argentini nazivaju pochoclo, a u Kolumbiji su poznate kao crispetas. U Meksiku je slamka popote, dok je u Kolumbiji pitillo. U Meksiku, ako tražite da iznajmite coche, dobićete automobil, ali u Kolumbiji će vam dati dečija kolica. U Kolumbiji se automobili nazivaju carros, dok se u Argentini nazivaju autos. Postoje hiljade takvih primera širom Latinske Amerike, koji ilustruju bogatu raznolikost španskog jezika u regionu. Neke od ovih razlika mogu se objasniti uticajem autohtonih jezika, istorijskim kontekstima i jezičkim pozajmicama iz jezika kao što su engleski, francuski i drugi afrički jezici.

Fonetske varijacije

Što se tiče fonetike, Latinska Amerika pokazuje izuzetnu raznolikost. Karakteristična osobina je aspiracija ili izostavljanje završnog /s/ u rečima kao što su „los amigos“, što se u mnogim karipskim regionima izgovara kao loh amigo. S druge strane, u zemljama kao što su Argentina i Urugvaj, yeísmo rehilado transformiše zvuke ll i y u frikativ sličan zvuku š, kao u reči lluvia, koja se izgovara šuvia.

Gramatičke varijacije

Upotreba zamenice “vos” umesto “tu” je uobičajena u Argentini i određenim zemljama Centralne Amerike. Ova zamenica se koristi sa specifičnim oblicima glagola kao što su vos tenés umesto tú tienes. U Kolumbiji, ovo možete čuti samo u oblasti Medeljina. Još jedan uobičajeni gramatički aspekt koji varira širom Latinske Amerike je upotreba deminutiva i sufiksa povezanih s njima. Na primer, u Meksiku je najčešći sufiks -ito/ita, pa možete čuti nekoga kako kaže venga en un ratito, što znači “dođi malo kasnije”. U Kolumbiji je najčešći sufiks za deminutive -ico/-ica, pa možete čuti nekoga kako kaže en un ratico vuelvo, što znači “vratiću se uskoro”. U određenim andskim oblastima, češća upotreba je -illo/-illa, pa možete čuti nekoga kako traži panecillo, što je mali hleb.

Uticaj autohtonih jezika

Još jedan ključni aspekt je uticaj autohtonih jezika. Reči kao što su čokolada i avokado (aquacate) potiču iz jezika Nahuatla, koji se govorio na sadašnjoj teritoriji Meksika i bio je najrasprostranjeniji jezik u Mezoamerici, zajedno sa španskim. Reči kao što su cancha i pampa imaju korene u Kečua jeziku, koji je lingvistička porodica koja je nastala u andskim regionima. U zemljama kao što je Paragvaj, Gvarani jezik koegzistira sa španskim u procesu dvojezičnosti, što obogaćuje vokabular i strukture lokalnog španskog.

Zaključak

Varijacije španskog jezika u Latinskoj Americi nisu samo kurioziteti; one su odraz istorije regiona, kulturne raznolikosti i složene evolucije. Kada učite novi jezik, ne učite samo skup reči koje prate određena pravila; takođe učite način postojanja u svetu koji se razvijao vekovima i koji je izgrađen složenim društvenim dinamikama. Svaka varijacija priča priču o migraciji, kolonizaciji, otporu i kulturnoj razmeni, oličavajući jedinstveni identitet zajednica koje ga govore. Ovo nam pokazuje da jezik nije statičan—on se prilagođava i transformiše, noseći u sebi nasleđe svojih govornika i njihovih stalno promenljivih stvarnosti.